Prikazani su postovi s oznakom Oslobođeni. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Oslobođeni. Prikaži sve postove

utorak, 11. kolovoza 2020.

Kao očevi i majke primili smo od Boga autoritet da možemo i trebamo moliti za svoju djecu, ne samo za njihovu budućnost, blagoslov i zdravlje, nego i za njihovo iscjeljenje i oslobođenje, posebno dok oni još ne mogu moliti sami za sebe. Obzirom da je ova objava još jedna u nizu onih koje su potaknute knjigom Obnova kršćanske obitelji, priručnikom za kršćanske obitelji u suvremenom svijetu, donosim korake prema kojima smo suprug i ja molili za našeg sina.



Kako i kada moliti za iscjeljenje djeteta? 


Kao i svaki prijedlog koraka u molitvi, i ovaj se temelji na Svetom pismu. Citat koji predlažu autori knjige, bračni par Sandford, je sljedeći:

“Jahve me pozvao od krila materina,

od utrobe majke moje spomenuo se moga imena” (Iz 49,1).

No možete koristiti bilo koji drugi biblijski citat koji se odnosi na čovjekov identitet (npr. Jer 1, 5 ili Iz 43, 1-4). 

Prije same molitve roditelji zazivaju vodstvo Duha Svetoga i ulaze u razmatranje odabranog biblijskog teksta. Roditelji se prisjećaju koje je sve traumatične događaje dijete moglo proživjeti od samog začeća pa sve do trenutka kada se za njega moli. 

Suprug i ja smo prvi put molili za sina kada je imao godinu i pol. Bilo bi idealno da na ovaj način oko svakog rođendana molite za svoje dijete, no možete i prije/poslije poroda, isključivo za razdoblje trudnoće ili slično. Naravno da se ovako može moliti kada znate da je dijete zasigurno doživjelo određenu traumu. 

Vrlo vjerojatno ćete se kao roditelji moći sami prisjetili svih važnih događaja, no Duh Sveti vas može podsjetiti na neke događaje koje možda ne smatrate značajnim ili ste ih jednostavno smetnuli s uma. Sve što vam padne na pamet, korisno je zapisivati u natuknicama, jer će vam one kasnije koristiti u molitvi.



Primjeri događaja na koje valja obratiti pozornost


Na ovaj način roditelji zapravo mole za djetetove faze života, ovisno o njegovoj dobi. Za početak je dobro i korisno proći kroz majčine doživljaje u trudnoći. “Ako se dogodilo nešto loše što bi preko majke u djetetov značaj moglo unijeti strah ili ranu, valja jednostavno moliti za ozdravljenje i povratak blagoslova” (str.152). 

Sljedeća faza je porod, jer su tu traume često moguće, kao i za vrijeme dojenja, ako je u početku bilo teškoća prilikom uspostave.

Nakon toga razmislite o prvih šest mjeseci djetetova života te zatim o razdoblju do prve godine. Neke univerzalne situacije na koje treba obratiti pažnju su bolesti (uobičajene ili kronične), odnosno prehlade i liječenje prilikom toga (vađenje krvi, čišćenje nosića, inhalacija i sl.), zatim cijepljenja, moguće vježbice kod fizioterapeuta, dohrana, padovi s kreveta, padovi prilikom prohodavanja, uspavljivanje, izbijanje zubića, ostavljanje djeteta drugim osobama na čuvanje, plakanje u vožnji, strah od nekih igrački i slično. 

Ako molite i za vrijeme nakon prve godine dana djetetovog života, razmislite kako je dijete prihvaćalo vaš odlazak na posao, odnosno ostavljanje u vrtiću ili na čuvanju, društvo druge djece, dolazak još jednog djeteta u obitelj ili ako je majka imala spontani pobačaj, kako je doživjelo majčine osjećaje tijekom toga razdoblja.

Obzirom da se radi o malom djetetu koje svijet oko sebe doživljava kroz naočale roditelja, oni trebaju obratiti pažnju na svoje strahove koje su osjećali tijekom trudnoće i tih prvih godina djetetovog života. Može biti riječ o pronalasku životnog prostora, financijskoj nesigurnosti, strahu od poroda i slično. 





Koraci u molitvi


Prema modelu molitve Oslobođeni (prema istoimenoj knjizi Neila Lozana) roditelji se najprije trebaju pokajati za svoj dio odgovornosti koju snose za rane ili traume koje je dijete doživjelo. Nakon toga slijedi opraštanje u Ime Isusovo roditelja sebi i Bogu, jedan drugome za te traumatične situacije, kao i svim drugim ljudima koji su možda do njih doveli. Roditelji se također mogu u Ime Isusovo odreći svojih strahova, rana, krivnje i sličnoga što je moglo utjecati na dijete tijekom razdoblja života za koje se moli. 

Ovi koraci su potrebni kako bi roditelji potpuno slobodni u Kristu mogli moliti za svoje dijete završnu molitvu.

Tu molitvu roditelji mogu formulirati na sljedeći način: 


U Ime Isusovo neka Gospodin Isus Krist svojim Svetim Duhom zalječi svaku ranu koju je …... (ime djeteta) mogao doživjeti (nabroji one koje ste kao roditelji zapisali u razmatranju). Neka Krv Kristova prekrije …….. (ime djeteta) i ne dopusti da se ikoji zloduh veže na dobivene rane i neka u Ime Isusovo odstupi od …….. (ime djeteta). 


Na kraju zahvalite Ocu Nebeskom na životu svoga djeteta, na svakom događaju u njegovom životu koje je Bog dopustio da se dogodi te ga blagoslovite svojim riječima ili roditeljskim blagoslovom o kojem sam ranije pisala u jednom od prošlih objava. Zazovite i zagovor Majke Božje, da svojim plaštem ljubavi zaogrne vaše dijete.



Zašto je dobro moliti na ovaj način za dijete? 


Ako roditelji mole zajedno, podrazumijeva se da svaki korak prolaze moleći naglas. Izgovarajući riječi glasno, sami se kao roditelji suočavate s traumama i ranama svoga djeteta, imenujete ih, dovodite pred Krista na svjetlo, Njemu podlažete te tako oduzimate njihovu snagu. Molitvom, zahvalom i blagoslovom predajete život svoga djeteta Kristu i tako izvršavate krsna obećanja koja ste kao roditelji dali. 

Možda se netko pita nije li dovoljno moliti neku kraću molitvu svakoga dana ili krunicu za djetetov život. Želim biti jasna i reći da ovo nije nikakva magijska formula. Roditelji za dijete mogu moliti onako kako im najbolje odgovara. No svakako je bolje moliti sa sviješću za što točno molimo, jer se tu ne radi o nečem ili nekome apstraktnome, već o životu našega djeteta, na koje mi sami utječemo i koje je stalno u interakciji s nama. Ako vam bolje odgovara, postoji i krunica za faze života koja pokriva sve već navedeno gore u tekstu. Opisani način molitve samo je jedan primjer kako možemo pomoći svojoj djeci u duhovnom odrastanju.

Kao roditelji ne trebate biti opterećeni načinom molitve za svoje dijete, nego dopustiti Duhu Svetome da vas vodi u odgoju i duhovnome vodstvu vaše djece. To nije samo naša zadaća koju smo kao roditelji primili od Boga i Crkve, nego i čast da smijemo i možemo sudjelovati u približavanju slike Boga kao dobroga Oca našoj djeci.

utorak, 28. siječnja 2020.



Čitajući knjigu Obnova kršćanske obitelji bračnog para Sandford, koja me oduševila, radila sam natuknice za sebe i muža kako bismo mogli njihove upute primijeniti na svoju obitelj i brak. Tako sam došla na ideju da te natuknice podijelim ovdje na blogu sa svima koje zanima ova tematika kroz ciklus tekstova. Prvi tekst u nizu se odnosi na blagoslov djece, dok ću ovdje obraditi temu obnove braka.

Svatko od supružnika dolazi iz drugačije obitelji, sa svojim posebnostima i načinima funkcioniranja. To također uključuje i različitost primjera braka, primjerice roditelja, baka i djedova te brakova unutar šire obitelji. Svaki supružnik ulazi u brak s tim slikama i ima određena očekivanja od vlastitog braka, te zbog tih različitosti primjera najčešće dolazi do konfliktnih situacija u braku. No to nije tema ovoga teksta, iako je se dotiče. Više o komunikaciji između supružnika sam pisala u tekstovima Kome još treba poštovanje?! i Kako sam shvatila da je moj muž iritant (drugi tekst se odnosi na tečaj Ljubav i poštovanje). Knjige koje su suprugu i meni pomogle u komunikaciji su sljedeće: Ljubav i poštovanje, Pet jezika ljubavi, Samo za žene (Samo za muškarce) i Brak za hrabre.

Gorki korijeni

Ovaj tekst se odnosi na onaj duhovni aspekt koji stoji u pozadini bračne dinamike, što knjiga Obnova kršćanske obitelji i obrađuje. Taj duhovni aspekt izuzetno utječe na ono što se manifestira u braku. Iako možda muž i žena jako dobro razumiju kako uspješno komunicirati u braku i imaju dobru volju ophoditi se jedno prema drugome prema tim načelima, i iako se istinski ljube prema biblijskim načelima (usp. Ef 5,31), iz nekog razloga ne uspijevaju realizirati tu sliku braka koju je Gospodin zamislio. Razlog tomu može biti duhovne prirode i to u nečemu što se naziva “gorkim korijenom”.

Što uopće znači pojam “gorki korijen”? Sveti Pavao u Poslanici Hebrejima kaže da gorki korijen ako proklija unosi zabunu i donosi zarazu (usp Heb 13,15). Bračni par Sandford objašnjava taj pojam na sljedeći način:
“Djeca, budući da su malena i odana, a još nisu upoznala umijeće opraštanja, imaju vrlo malo mogućnosti izraziti ljutnju, priznati zamjeranje ili postići oproštenje. Zbog toga su često ranjavana djeca u napasti stvoriti nesvjesne zaboravljene obrasce očekivanja. No, što je još daleko gore i pogubnije, u napasti su stvoriti negativne sudove koji djeluju kao sjemenje koje će s vremenom donijeti svoje plodove.” (Obnova kršćanske obitelji, 211-212)
Dakle, u duhovnoj stvarnosti naša osuda ili nepraštanje podrazumijeva određene posljedice. Božji zakon kaže “Ne sudite da ne budete suđeni. Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.” (Mt 7,1-2). Pojednostavljeno gledano, može se reći  da postajemo ono što osuđujemo. Kad je ta osuda donesena u dječjoj dobi na nesvjesnoj razini, ona više utječe na formiranje našeg unutarnjeg stava prema braku i očekivanja koja imamo od braka.

U samoj knjizi Obnova kršćanske obitelji, u 11. poglavlju pod naslovom Dopiranje do korijena gorčine, možete pronaći primjere gorkih korijena i njihovih posljedica, te djelovanje supružnika Sandford kao dušebrižnika u procesu iscjeljenja i obnove braka.


Koraci za obnovu braka

Ono što supružnici sami konkretno sami mogu učiniti kako bi izliječili svoje gorke korijene na području braka podijelila sam u nekoliko koraka, koje sam uobličila i prema saznanjima iz knjige Oslobođeni autora Neala Lozana.

Kao prvi korak supružnici pojedinačno trebaju popisati sve one krive slika braka koje su mogli dobiti iz svoje okoline kao i ono što osuđuju u drugim brakovima. Na primjer, supruga obavlja sve kućanske poslove, dok suprug ne pomaže u tome, bračne svađe, možda čak i višegodišnje, razvod braka, neopraštanje, omalovažavanje žene ili muža u braku, uplitanje roditelja supružnika u brak... Pritom bračni par zajednički prolazi popis i procjenjuje utječu li te krive slike braka na njihov brak i u kojoj mjeri. Pritom se ne treba zamarati onime što ne znamo ili pretjeranom introspekcijom, jer nam za spasenje nije potrebno točno određeno znanje. “Mi se međutim spašavamo po Gospodinu Isusu Kristu. Trebamo biti otvoreni slušanju do one mjere do koje On želi da shvatimo postupak spasenja i uzrastemo do zrelosti.” (Obnova kršćanske obitelji, 229-230). Kod ovog koraka je važno da se svaki supružnik pokaje za poznatu osudu drugih brakova, čak i ako je to učinio kao dijete. Također bi to bilo dobro prvom prilikom ispovijediti.

U drugom koraku svaki od supružnika pojedinačno i naglas oprašta u Ime Isusovo osobama koje su utjecale na njegovu krivu sliku braka njihovo ponašanje koje je osudio, i to sve uz pomoć gore navedenog popisa. Opraštanje je veoma važno, jer smo i mi sami primili Božje milosrđe potpuno nezasluženo. Isusove riječi u vezi toga veoma su snažne: “Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka” (Mt 6, 15) i “Tada pristupi k njemu Petar i reče: `Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?` Kaže mu Isus: `Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.`” (Mt 18,21-22). Osim toga, i molitva Oče naš nas podsjeća na važnost opraštanja.

Ne treba se zavaravati da će opraštanje kao jedan od koraka iscjeljenja izbirisati ili promijeniti naša sjećanja na događaje zbog kojih smo donijeli krive sudove. Neal Lozano u knjizi Oslobođeni to ovako objašnjava: “Znamo da smo oprostili kada shvatimo da je osoba koja nas je povrijedila zapravo izvor blagoslova. Bog nam daje dar zahvalnosti.” (Oslobođeni, 89) To potvrđuje i bračni par Sandford govoreći o unutarnjem ozdravljenju općenito: “Ozdravljenje je preobrazba uma i srca (usp. Rim 12,2) koja nam pomaže da se nečega sjećamo upravo onako kako je bilo, ali je pritom naš stav o toj stvari promijenjen. Ono što nas je nekada satiralo, sada postaje blagoslov.” (Obnova kršćanske obitelji, 231)
Također je potrebno oprostiti sebi osudu svojih bližnjih i njihovog ponašanja, kao i oprostiti Bogu što je dopustio da se to dogodi (ako imamo tendenciju kriviti Boga za loše stvari u životu).

Treći korak podrazumijeva odricanje od takvog ponašanja u Ime Isusovo, ako smo ga mi ili naš supružnik primijetili u našem braku. To također izričemo naglas. Možda je ovo prava prilika za objašnjenje zašto je važno to izgovoriti naglas. Neal Lozano kaže da naše riječi “posjeduju moć, one otkrivaju srce. One razotkrivaju neodlučnost, izazivaju je i poražavaju” (Oslobođeni, 97).  Čim naglas izgovorimo neku odluku, prepoznati ćemo svoju neodlučnost, te postoji velika vjerojatnost da ćemo uspjeti u svojoj odluci. Kad se radi o odricanju ili opraštanju u Ime Isusovo Lozano ukazuje da se tu radi o velikoj povlastici, jer govorimo u jedinstvu s Gospodnjim Duhom i te riječi imaju snagu ostvariti svoje značenje (usp. Oslobođeni, 97). I sam Isus je poznavao snagu izgovorene riječi, jer je jednostavnom zapovijeđu izgonio zloduhe, liječio bolesne, uskrisivao mrtve i umirivao more (usp. Oslobođeni, 98). Dakle, neka vam ne bude neugodno ispred svoga supružnika izgovarati sve to. Može biti malo nelagodno. No, što je to u usporedbi s onom slobodnom koju možete zadobiti?!

U četvrtom koraku molimo da nas Kristova Krv opere kao muža i ženu, da se sve krive slike braka slome na nama i da se ne prenesu na sljedeći naraštaj, te da nas Duh Sveti promijeni, kako bismo imali brak po Božjoj zamisli.

U posljednjem petom koraku zahvaljujemo Bogu što nas iscjeljuje, što “čupa” naše gorke korijene i blagoslivlja naš brak. Također je neizostavno moliti Gospodina da bračnom paru da jakost i milost da čine zadovoljštinu (npr. post) za ponašanja koja su kod drugih osudili, te da doista to i učine.

Ovo nisu neke magične formule, kao što to nije niti blagoslivljanje djeteta. No potrebno je osvijestiti odakle proizlaze poteškoće na koje nailazimo, potrebno nam je imenovati ih te riječima dopustiti Bogu da uđe u ta područja i iscijeli ih. To ne činimo da bi Bog mogao djelovati, nego da bismo se mi sami otvorili Njegovu djelovanju. Kada prođemo jednom ove korake, biti će nam lakše boriti se s našim ustaljenim načinima razmišljanja i djelovanja te našim krivim očekivanjima u braku. Na ovaj način dopuštamo Gospodinu Isusu da zavlada našim brakom. Ove korake možete kao supružnici ili svatko za sebe ponovno proći kad god osjetite potrebu za tim, s nekim drugim popisom, ako se sjetite još nekih gorkih korijena ili osuda.


Umjesto zaključka

Na kraju želim još iznijeti kako bračni par Sandford objašnjava ovu obnovu braka. Namjerno nisam napisala “iscjeljenje”, odnosno “ozdravljenje” braka, izraze koje sam u tekstu koristila te koje i sami autori često u knjizi upotrebljavaju. Sandfordi kažu da zapravo ne postoji ozdravljenje unutarnjeg čovjeka, već se radi o obraćenju osobe, usmrćivanju sebe grijehu (usp. Rim 6, 11) i novom životu na koji nas Krist poziva:
“Krist nas nije došao `popraviti`. Nije nas došao učiniti boljim ljudima. [...] On želi ljude koji su umrli sebi, kako bi po nama mogao zasjati život Kristov (usp. Gal 2,16-21; Fil 3,9). On ne želi `popraviti` našu pravednost, već je usmrtiti, kako bismo se mogli zaogrnuti Njegovom pravednošću (usp. 1Kor 1,26-31; 15,47-49; Gal 2-3). Bolji ljudi ne postajemo ozdravljenjem onih dijelova koji su u nama bili ranjeni, kako bismo mogli bolje funkcionirati, već umirući sebi, kako bi se u nama i po nama očitovala pravednost Njegova.” (Obnova kršćanske obitelji, 227-228)
Važno je uvijek na umu imati Kristov poziv na obraćenje i Njegovu pobjedu nad grijehom smrću na križu i slavnim uskrsnućem. Dopuštajući Kristu da zavlada u tvom braku, ne postaješ boljim čovjekom, boljom ženom i boljim supružnikom, već postaješ novim čovjekom prema Kristovu liku. To je potrebno kako bi tvoj brak bio obnovljen. A onda će i sama komunikacija u braku s početka ovoga teksta biti mnogo lakša, biti ćeš spremnija na sliku braka po Božjem naumu.

Možda ti se ovaj poduži tekst čini kao nekakav kršćanski self-help. Možda te smeta hrpa linkova i citata. Možda pola toga ne razumiješ i nisi se susrela s time. Možda si čula za nešto od toga, ali ti se nikako ne sviđa to “unutarnje ozdravljenje”... Nema veze. Ohrabrujem te da se odlučiš predati svoj brak Kristu i da tražiš vodstvo Duha Svetoga u koracima prema slobodi. A On će te voditi tempom koji ti najbolje odgovara :)


”Kršćanska se obitelj stoga nikada ne treba bojati raskrinkana zla i osude koja slijedi nakon toga jer je upravo taj trenutak - trenutak oslobođenja.” (Obnova kršćanske obitelji, 226).