Prikazani su postovi s oznakom Duh Sveti. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Duh Sveti. Prikaži sve postove

utorak, 11. kolovoza 2020.

Kao očevi i majke primili smo od Boga autoritet da možemo i trebamo moliti za svoju djecu, ne samo za njihovu budućnost, blagoslov i zdravlje, nego i za njihovo iscjeljenje i oslobođenje, posebno dok oni još ne mogu moliti sami za sebe. Obzirom da je ova objava još jedna u nizu onih koje su potaknute knjigom Obnova kršćanske obitelji, priručnikom za kršćanske obitelji u suvremenom svijetu, donosim korake prema kojima smo suprug i ja molili za našeg sina.



Kako i kada moliti za iscjeljenje djeteta? 


Kao i svaki prijedlog koraka u molitvi, i ovaj se temelji na Svetom pismu. Citat koji predlažu autori knjige, bračni par Sandford, je sljedeći:

“Jahve me pozvao od krila materina,

od utrobe majke moje spomenuo se moga imena” (Iz 49,1).

No možete koristiti bilo koji drugi biblijski citat koji se odnosi na čovjekov identitet (npr. Jer 1, 5 ili Iz 43, 1-4). 

Prije same molitve roditelji zazivaju vodstvo Duha Svetoga i ulaze u razmatranje odabranog biblijskog teksta. Roditelji se prisjećaju koje je sve traumatične događaje dijete moglo proživjeti od samog začeća pa sve do trenutka kada se za njega moli. 

Suprug i ja smo prvi put molili za sina kada je imao godinu i pol. Bilo bi idealno da na ovaj način oko svakog rođendana molite za svoje dijete, no možete i prije/poslije poroda, isključivo za razdoblje trudnoće ili slično. Naravno da se ovako može moliti kada znate da je dijete zasigurno doživjelo određenu traumu. 

Vrlo vjerojatno ćete se kao roditelji moći sami prisjetili svih važnih događaja, no Duh Sveti vas može podsjetiti na neke događaje koje možda ne smatrate značajnim ili ste ih jednostavno smetnuli s uma. Sve što vam padne na pamet, korisno je zapisivati u natuknicama, jer će vam one kasnije koristiti u molitvi.



Primjeri događaja na koje valja obratiti pozornost


Na ovaj način roditelji zapravo mole za djetetove faze života, ovisno o njegovoj dobi. Za početak je dobro i korisno proći kroz majčine doživljaje u trudnoći. “Ako se dogodilo nešto loše što bi preko majke u djetetov značaj moglo unijeti strah ili ranu, valja jednostavno moliti za ozdravljenje i povratak blagoslova” (str.152). 

Sljedeća faza je porod, jer su tu traume često moguće, kao i za vrijeme dojenja, ako je u početku bilo teškoća prilikom uspostave.

Nakon toga razmislite o prvih šest mjeseci djetetova života te zatim o razdoblju do prve godine. Neke univerzalne situacije na koje treba obratiti pažnju su bolesti (uobičajene ili kronične), odnosno prehlade i liječenje prilikom toga (vađenje krvi, čišćenje nosića, inhalacija i sl.), zatim cijepljenja, moguće vježbice kod fizioterapeuta, dohrana, padovi s kreveta, padovi prilikom prohodavanja, uspavljivanje, izbijanje zubića, ostavljanje djeteta drugim osobama na čuvanje, plakanje u vožnji, strah od nekih igrački i slično. 

Ako molite i za vrijeme nakon prve godine dana djetetovog života, razmislite kako je dijete prihvaćalo vaš odlazak na posao, odnosno ostavljanje u vrtiću ili na čuvanju, društvo druge djece, dolazak još jednog djeteta u obitelj ili ako je majka imala spontani pobačaj, kako je doživjelo majčine osjećaje tijekom toga razdoblja.

Obzirom da se radi o malom djetetu koje svijet oko sebe doživljava kroz naočale roditelja, oni trebaju obratiti pažnju na svoje strahove koje su osjećali tijekom trudnoće i tih prvih godina djetetovog života. Može biti riječ o pronalasku životnog prostora, financijskoj nesigurnosti, strahu od poroda i slično. 





Koraci u molitvi


Prema modelu molitve Oslobođeni (prema istoimenoj knjizi Neila Lozana) roditelji se najprije trebaju pokajati za svoj dio odgovornosti koju snose za rane ili traume koje je dijete doživjelo. Nakon toga slijedi opraštanje u Ime Isusovo roditelja sebi i Bogu, jedan drugome za te traumatične situacije, kao i svim drugim ljudima koji su možda do njih doveli. Roditelji se također mogu u Ime Isusovo odreći svojih strahova, rana, krivnje i sličnoga što je moglo utjecati na dijete tijekom razdoblja života za koje se moli. 

Ovi koraci su potrebni kako bi roditelji potpuno slobodni u Kristu mogli moliti za svoje dijete završnu molitvu.

Tu molitvu roditelji mogu formulirati na sljedeći način: 


U Ime Isusovo neka Gospodin Isus Krist svojim Svetim Duhom zalječi svaku ranu koju je …... (ime djeteta) mogao doživjeti (nabroji one koje ste kao roditelji zapisali u razmatranju). Neka Krv Kristova prekrije …….. (ime djeteta) i ne dopusti da se ikoji zloduh veže na dobivene rane i neka u Ime Isusovo odstupi od …….. (ime djeteta). 


Na kraju zahvalite Ocu Nebeskom na životu svoga djeteta, na svakom događaju u njegovom životu koje je Bog dopustio da se dogodi te ga blagoslovite svojim riječima ili roditeljskim blagoslovom o kojem sam ranije pisala u jednom od prošlih objava. Zazovite i zagovor Majke Božje, da svojim plaštem ljubavi zaogrne vaše dijete.



Zašto je dobro moliti na ovaj način za dijete? 


Ako roditelji mole zajedno, podrazumijeva se da svaki korak prolaze moleći naglas. Izgovarajući riječi glasno, sami se kao roditelji suočavate s traumama i ranama svoga djeteta, imenujete ih, dovodite pred Krista na svjetlo, Njemu podlažete te tako oduzimate njihovu snagu. Molitvom, zahvalom i blagoslovom predajete život svoga djeteta Kristu i tako izvršavate krsna obećanja koja ste kao roditelji dali. 

Možda se netko pita nije li dovoljno moliti neku kraću molitvu svakoga dana ili krunicu za djetetov život. Želim biti jasna i reći da ovo nije nikakva magijska formula. Roditelji za dijete mogu moliti onako kako im najbolje odgovara. No svakako je bolje moliti sa sviješću za što točno molimo, jer se tu ne radi o nečem ili nekome apstraktnome, već o životu našega djeteta, na koje mi sami utječemo i koje je stalno u interakciji s nama. Ako vam bolje odgovara, postoji i krunica za faze života koja pokriva sve već navedeno gore u tekstu. Opisani način molitve samo je jedan primjer kako možemo pomoći svojoj djeci u duhovnom odrastanju.

Kao roditelji ne trebate biti opterećeni načinom molitve za svoje dijete, nego dopustiti Duhu Svetome da vas vodi u odgoju i duhovnome vodstvu vaše djece. To nije samo naša zadaća koju smo kao roditelji primili od Boga i Crkve, nego i čast da smijemo i možemo sudjelovati u približavanju slike Boga kao dobroga Oca našoj djeci.

nedjelja, 5. siječnja 2020.



Na instagramu nikad nisam osjećala povezanost kakvu su mnoge instamame i influencerice opisivale. Povezanost s ljudima koji ostavljaju komentare, koji pošalju poruku u direct, povezanost dok čitaš nečiji post i imaš osjećaj da tu osobu poznaješ oduvijek... Nije da nisam imala komentare, dobivala poruke ili bila dio zajednice online mama koje sam i uživo upoznala. Jednostavno nije bilo tog osjećaja... A i nije mi to bilo važno. Instagram je bio za opuštanje, mojih pet minuta, a u stvarnom svijetu sam se kretala u svom malom krugu prijatelja i rodbine, i to mi je bilo dovoljno.

No sad primjećujem da se moj instagram profil u tom pogledu promijenio.

Sve je počelo s traumatičnim događajem kad sam doznala da srce moje nerođene bebe ne kuca. (Nije li Gospodin divan?! Iz nečeg samog po sebi bolnog dovede me do nečeg predivnog i ispunjujućeg.) Prvo što smo Jakov i ja napravili, otišli smo tražiti bolesničko pomazanje za mene. Tada sam (na svoje čuđenje) doživjela ljubav Crkve za svoju djecu. Brigu i iskreno razumijevanje fra Josipa za našu situaciju me dirnulo toliko da mislim da ću do kraja života pričati o tom iskustvu.

Bebicu smo izgubili, što me dovelo do stanja ljutnje i nerazumijevanja Božjeg plana. Imala sam iskustvo susreta sa živim Bogom, iskustvo uslišanih molitvi, Božjeg izvanrednog djelovanja u mom životu. No spontani je bila još jedna pukotina koja je iskrivila moju sliku Boga. Nisam više vidjela dobrog i milosrdnog Taticu, nego sam se poput tinejdžerice žalila, prigovarala, sažalijevala, silno htjela još jedno dijete i odbijala razredništvo koje mi je dodijeljeno na poslu.

Bez obzira na moje uporno buntovno ponašanje, Gospodin me obsipao svojim milostima, potpuno nezasluženo, i to što se tiče zajedništva unutar Crkve, kao u slučaju bolesničkog pomazanja. U razdoblju kad mi je vjera bila svakodnevno na kušnji, bili smo pozvani javno svjedočiti. Kroz to mi je Gospodin dao veliku lekciju poniznosti i pokazao kako nas prihvaća unutar svoje Crkve baš takve kakvi jesmo, slomljeni i nesavršeni.

Još jedna takva milost bila je i molitvena zajednica Nanovo rođeni, do koje sam došla preko Jakova. Zajednica mi je pružila potrebno ohrabrenje. I ne samo to. Prihvaćanje potpuno nepoznatih ljudi, radost pri susretu, zagrljaji, iskreno zanimanje za osobu... Dobila sam ljudsku utjehu i obnovila odnos s Ocem. Iako sam sve vrijeme nezadovoljstva molila, živjela sakramentalno i razmatrala Sveto pismo, sama bih se teško tako brzo izvuka iz svog nezadovoljstva i samosažalijevanja. Zajednica mi je pružila ohrabrenje da se suočim sa svime što mi se nije sviđalo i da uz Božju pomoć krenem sebe mijenjati umjesto da se žalim. Pokazala mi je kako se usredotočiti na Gospodina umjesto na teškoće.

Ono što sam primila u zajednici nije moglo ostati samo na lijepim osjećajima. Što sam primila, morala sam dati dalje i djelovati.
Istovremeno je došlo je do rješenja moje nezadovoljavajuće situacije na poslu (pola radnog vremena i Magnificat) i do live krunice. Posebno sam zahvalna na osobama koje su me potakle na te promjene, na vjeri u kreativnost koja proizlazi iz moje vjere i na spremnosti na suradnju, na poticajima da se oslobodim svojih strahova i predam ih Gospodinu. Zadovoljstvo poslom koje sad osjećam veće je nego na nadobudnom početku karijere učiteljice njemačkog ;) A te osobe koje su me ohrabrile vjerojatno nemaju pojma kako su na mene djelovale. I u tome je ljepota djelovanja Duha Svetoga unutar Crkve!

Nekoliko mjeseci nakon ovih promjena, po prvi puta sam osjetila povezanost s početka teksta i u ovom virtualnom svijetu. Javio se taj osjećaj da nekoga iz virtualnog svijeta kao da poznajem već godinama, da mu želim pomoći i biti tu za njega. Što je najzanimljivije, nisam sigurna je li se virtualna povezanost pretočila u stvarni svijet ili obrnuto. Samo znam da je sve je zapravo krenulo od konkretnog, stvarnog djelovanja, a i posljedice primjećujem u stvarnosti. Osobe koje sam susretala po prvi puta, bile su mi bliske. I u pitanju nije samo suradnja, nego nesebičnost, isti cilj, evangelizacija i briga za spas duša.

Upravo to zajedništvo je predivno! Ali ne zajedništvo insta svijeta. Nego zajedništvo Crkve. Zajedništvo kad sretneš osobu po prvi puta i prepoznaš da Duh koji je tebi dan djeluje u toj osobi.

Lijepo je osjetiti virtualnu povezanost s ljudima koje niti ne poznaješ. No ono stvarno zajedništvo proizlazi iz djelovanja Duha Svetoga i to se ne može odglumiti. Zato budi otvoren Njegovim poticajima i budi spreman na susret s drugima. Možda ono što kažeš ili napraviš potakne drugu osobu na djelovanje, na probijenje granica i suočavanje sa strahovima. Čovjek nije otok. Čovjek treba čovjeka. Gospodin nas je takvima stvorio na svoju sliku. I onda kad Mu ne dopuštaš da dopre do tebe, može to učiniti preko tvog bližnjega.
Upravo svim tim osobama posvećen je ovaj post.

"Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!" 2 Kor 13, 13

nedjelja, 13. listopada 2019.


Otkad sam postala majkom većina knjiga duhovne tematike koje čitam nisu više meditativnog karaktera, nego su vrlo konkretne i primjenjive. Jedna od njih je i Obnova kršćanske obitelji Johna Lorena i Paule Sandford. Dok sam je čitala, zapisivala sam neke stvari na papiriće, koje sam u međuvremenu zagubila, s namjerom da napišem kratki vodič za mlade obitelji s praktičnom primjenom važnijih principa iz te knjige. Vjerujem da ću do objave ovog teksta pronaći te svoje bilješke, a za početak donosim prvu praktičnu stvar koji smo suprug i ja primijenili u našoj obitelji - blagoslivljanje djeteta.

Prije negoli krenem u samu praksu, još malo ću iznijeti važnost blagoslova. Ova tema mi se činila kao dobar odabir za početak, jer roditelji uvijek žele najbolje za svoje dijete. Sama riječ blagoslov znači dobra riječ (lat. benedicere: bene - dobro + dicere - govoriti). Dakle, kad blagoslivljamo djecu, to znači da im želimo dobro, da ono što rade bude dobro. A to dobro je prisutno od samog stvaranja svijeta (“I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro.” Post 1, 31). Što je to dobro? U potrazi za tim odgovorom, obzirom da nisam teolog, posegnula sam najprije za Katekizmom Katoličke Crkve (KKC), a on donosi sljedeće o blagoslovu:
“U početku Bog blagoslivlje živa bića, osobito čovjeka i ženu. Savez s Noom i sa svim živim bićima obnavlja taj blagoslov plodnosti, usprkos čovjekovu grijehu po kojem je zemlja 'prokleta'. Ali napose od Abrahama božanski blagoslov prožima ljudsku povijest, koja je išla prema smrti, da je vrati životu, njezinu vrelu: po vjeri 'oca vjernikâ' koji prihvaća blagoslov, započela je povijest spasenja.” KKC 1080

Dakle, dobro - Božji blagoslov, donosi milost spasenja na ljude. Taj blagoslov se prenosi se iz generacije u generaciju i umutar obitelji. Stoga blagoslivljanjem svoje djece otvaramo vrata Božjoj milosti, koju će oni sami kad odrastu moći prihvatiti i živjeti puninu koju je Gospodin za njih zamislio (usp. Sandford 251). Naravno da sakramenti igraju glavnu ulogu u prenošenju Božje milosti. No oni traže aktivno življenje vjere roditelja koji svojim primjerom i podukom stvaraju temelje Božjoj milosti. Zato se i često kaže da mala djeca žive na vjeri svojih roditelja. A jedan od načina stvaranja tih temelja je i roditeljski blagoslov djece. "To nije nikakav običaj niti magijski čin, već konkretna briga roditelja za duh i dušu svoje djece" (Sandford 250). Kolika je važnost roditeljskog blagoslova dokazuje i cijelo jedno poglavlje pod naslovom Obnova biblijskih funkcija obitelji u već spomenutoj knjizi bračnog para Sandford.

Nakon pročitanog poglavlja počela sam ozbiljnije shvaćati blagoslov djeteta, te sam pomislila kako suprug i ja trebamo učiniti nešto konkretno u skladu s pročitanim. Odlučila sam detaljnije proučiti što autori tvrde o roditeljskom blagoslovu. Kao primjer navode Izakov blagoslov Jakova:Kad se primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi:

"Gle, miris sina mog
nalik je mirisu polja
koje Jahve blagoslovi.
Neka ti Bog daje
rosu s neba i rodnost zemlje:
izobilje žita i mladoga vina.
Narodi ti služili,
plemena ti se klanjala!
Braćom svojom gospodari,
nek sinci majke tvoje pred tobom padaju!
Proklet bio tko tebe proklinje;
blagoslovljen tko te blagoslivlje!"
(Post 27, 27-29)

Može se primijetiti da Izakov blagoslov nije puka banalnost, već sadrži vrlo konkretne pojedinosti, te da je očinski (roditeljski) blagoslov i jedna vrsta proroštva, no može biti i osuda. Znamo da se Izakov blagoslov na Jakovu ispunio do posljednje pojedinosti. A kad je Ezav tražio blagoslov (Post 27, 34-40), Izak nije mogao opozvati Jakovljev blagoslov, jer to nisu bile puke riječi. To znači da se blagoslov treba izgovarati pod vodstvom Duha Svetoga. Također bi nam kao kršćanima cilj roditeljstva trebao biti uvesti svoju djecu u blagoslov Oca nebeskog (kroz prenošenje vjere u dječjoj dobi do susreta sa živim Bogom u tinejdžerskoj ili odrasloj dobi).


Iz tog razloga suprug i ja smo sjeli jednu večer zajedno u razmatranju gore spomenutog biblijskog odlomka i na temelju toga, kao i poznavanja karaktera našeg sina, pod vodstvom Duha Svetoga napisali svoj roditeljski blagoslov baš za njega. Sljedeću večer, kao i svaku sljedeću, stavili smo svetom vodom križić na njegovo čelo i blagoslovili ga riječima koje smo dobili u razmatranju.

Sada već znamo napamet taj blagoslov za našeg bubača. No važno je upamtiti da riječi blagoslova nisu nikakva magija, niti možemo sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da će se naš roditeljski blagoslov obistiniti na našoj djeci. Ono što je važno jest suradnja roditelja s Duhom Svetim temeljena na Svetom pismu. Treba imati na umu da blagoslov otvara dijete primanju Božje milosti, te da ono što mi kao roditelji govorimo o svojoj djeci, bilo pozitivno ili negativno, direktno utječe na formiranje njihovog bića. Stoga riječi blagoslova mogu na općeljudskoj razini imati veliki pozitivni utjecaj na djetetovo samopouzdanje, a na duhovnoj razini doprinijeti dubljem i snažnijem zahvatu Božje milosti.

Nadam se da će vas ovaj tekst potaknuti na blagoslivljanje djece, ako to već ne činite, najprije ovim biblijskim riječima:
"Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja,
milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
i mir ti donese!"
(Br 6, 24).

A onda se nadam da ćete sa supružnikom ući u molitvu kako biste po Duhu Svetom dobili riječi blagoslova za svako pojedino svoje dijete.
Ako želite više pročitati o blagoslovu djece u obitelji, sljedeći linkovi mogu biti korisni: