.png)
Još prije nego li sam ostala trudna, primijetila sam da žene koje su majke vole dijeliti savjete na jedan poseban način. Kao trudnica u to sam se još više uvjerila, a sad kad imam bebu doma, sigurna sam u to!
Znate kako postoje neke osobine kod određeni tipova ljudi koje posebno uočite. Na primjer, učiteljice ne znaju slušati i često kritiziraju, tete u vrtiću glasno pričaju, informatičari kod kuće sve pokušavaju umrežiti... Tako i mame imaju jednu svoju specifičnu karakteristiku.
Još prije nego li sam ostala trudna, primijetila sam da žene koje su majke vole dijeliti savjete na jedan poseban način. Dok sam bila trudna u to sam se još više uvjerila, a sad kad imam bebu doma, sigurna sam u to!
Upravo sam to primijetila u jednoj situaciji gdje su mi dvije mame dale posve različite savjete. I jedna i druga s apsolutnom su sigurnošću izrekle svoje savjete. U drugoj jednoj situaciji doživjela sam i zgražanje zbog nečega što radim. A često dobijem i upitne poglede zbog svog komentara kako ne znam nešto o bebi.
Dakle, upozorenje svima: mame ne daju savjete - one znaju!
Nema tu izjava poput: "Ja to tako radim." ili "Mislim da bi trebalo ovako...", nego jednostavno: "To je tako!" Na to me i upozorila jedna prijateljica, rekavši mi da sve što druge mame govore, ide iz njihovih osobnih iskustava i da se ne mogu od toga odvojiti. Zapravo, to je logično.
No, primijetila sam da sam i sama takva. I ja vrlo samouvjereno govorim ženama koje još nemaju djecu ili trudnicama što se sve događa u trudnoći, kako izgleda porod, zatim kako je to biti mama i kako treba postupati s malim djetetom... Što li će tek biti kada bebač poraste?! Pa naravno, dijeliti ću savjete o odgoju! :D
Ima tu i još nešto. Postoje i dobronamjerni ljudi koji jednostavno vole dijeliti savjete. Mogu to biti žene bez djece ili zreli ljudi s odraslom djecom. I onda kreće... "Zar ste već bili u prvoj šetnji?!", "Zar nije malo pretoplo obučen?!", "Nemoj da bi išla s njim na misu kad pada kiša!", "Zašto ga uspavljuješ na rukama? Nećeš kasnije drugo dijete moći nositi." itd. itd.
Koliko nas takvi komentari pogađaju, ovisi o tome koliko patimo od ljudskih obzira. Da, moj muž i ja imamo svoje stavove o roditeljstvu i u ova četiri mjeseca naučili smo da se ti stavovi mogu vrlo lako promijeniti. No, hvala Bogu, svatko od nas roditelja donosi odluku za svoje dijete i ujedno snosi posljedice za to.
I možda nikada neću imati toliko djece kao neka druga mama, niti će moja djeca odrastati u okolini kao djeca neke druge mame, možda neću biti toliko informirana i načitana, možda neću sa svojom djecom svašta proći kao neka druga mama sa svojom. No jedno je sigurno: voljet ću i odgajati svoju djecu - najbolje! Jer, mamma knows best!
Još prije nego li sam ostala trudna, primijetila sam da žene koje su majke vole dijeliti savjete na jedan poseban način. Dok sam bila trudna u to sam se još više uvjerila, a sad kad imam bebu doma, sigurna sam u to!
Upravo sam to primijetila u jednoj situaciji gdje su mi dvije mame dale posve različite savjete. I jedna i druga s apsolutnom su sigurnošću izrekle svoje savjete. U drugoj jednoj situaciji doživjela sam i zgražanje zbog nečega što radim. A često dobijem i upitne poglede zbog svog komentara kako ne znam nešto o bebi.
Dakle, upozorenje svima: mame ne daju savjete - one znaju!
Nema tu izjava poput: "Ja to tako radim." ili "Mislim da bi trebalo ovako...", nego jednostavno: "To je tako!" Na to me i upozorila jedna prijateljica, rekavši mi da sve što druge mame govore, ide iz njihovih osobnih iskustava i da se ne mogu od toga odvojiti. Zapravo, to je logično.
No, primijetila sam da sam i sama takva. I ja vrlo samouvjereno govorim ženama koje još nemaju djecu ili trudnicama što se sve događa u trudnoći, kako izgleda porod, zatim kako je to biti mama i kako treba postupati s malim djetetom... Što li će tek biti kada bebač poraste?! Pa naravno, dijeliti ću savjete o odgoju! :D
Ima tu i još nešto. Postoje i dobronamjerni ljudi koji jednostavno vole dijeliti savjete. Mogu to biti žene bez djece ili zreli ljudi s odraslom djecom. I onda kreće... "Zar ste već bili u prvoj šetnji?!", "Zar nije malo pretoplo obučen?!", "Nemoj da bi išla s njim na misu kad pada kiša!", "Zašto ga uspavljuješ na rukama? Nećeš kasnije drugo dijete moći nositi." itd. itd.
Koliko nas takvi komentari pogađaju, ovisi o tome koliko patimo od ljudskih obzira. Da, moj muž i ja imamo svoje stavove o roditeljstvu i u ova četiri mjeseca naučili smo da se ti stavovi mogu vrlo lako promijeniti. No, hvala Bogu, svatko od nas roditelja donosi odluku za svoje dijete i ujedno snosi posljedice za to.
I možda nikada neću imati toliko djece kao neka druga mama, niti će moja djeca odrastati u okolini kao djeca neke druge mame, možda neću biti toliko informirana i načitana, možda neću sa svojom djecom svašta proći kao neka druga mama sa svojom. No jedno je sigurno: voljet ću i odgajati svoju djecu - najbolje! Jer, mamma knows best!
Nema komentara:
Objavi komentar