JADIKOVKE PO MAJČINSTVU

Majčinstvo donosi mnogo radosti i ispunjenja - mit ili istina? Ako majka kaže da joj je teško, nailazi na nerazumijevanje i osudu društva. Ništa više nije kao prije, niti izgled niti društveni život. Gdje su u cijeloj toj priči očevi? Što s dojenjem, nespavanjem, općom iscrpljenošću? No, je li sve tako crno...?

Neki sam dan naletila na novi talk-show Doris Pinčić. Prva je tema bila majčinstvo, i to manje lijepe strane majčinstva. Za one koje nisu gledali emisiju, probati ću sažeti sve o čemu su sugovornici govorili.

No prije nego li uopće nastvim dalje, moram reći da sam dvojila oko toga trebam li uopće dotaknuti ovu temu. Vjerujem da o svemu treba otvoreno govoriti, pa tako i o ovome. Možda ću naići i na neslaganje, ali i to je posve normalno. 

Dakle, o čemu je u emisiji bilo riječ? Sugovornice za početak kažu da postoje mitovi o majčinstvu, posebno o njezi novorođenčeta - maženje u postelji, bebino spavanje po cijeli dan, predivno dojenje... Zatim, kao glavni problem ističu nerazumijevanje okoline. Voditeljica je komentirala da će sad gošće, koje iznose svoje teškoće u emisiji, zbog toga naići na kritike društva. Nadalje, novopečena majka više ne može raditi što je prije radila, niti više ne izgleda kao prije trudnoće. I opet se ponavlja rečenica: "Nitko mi to nije rekao!" Sugovornice su se dotakle i očeva, njihovog "čuvanja djece", umora od posla i prospavanih noći. I konačno, vrlo kratko bilo je riječi o postporođajnoj depresiji. 

Pa da se osvrnem pomalo na svaku točku razgovora.

S obzirom da sam i sama postala mama, čitam razne portale upravo za tu publiku i nailazim  na javne ispovijesti mama kojima ta uloga teško pada. I to bi bilo posve u redu, da njihov glavni argument nije da se o tome u društvu uopće ne govori i da se mame ne smiju požaliti na teškoće na koje nailaze. Otkad sam uopće počela razmišljati o majčinstvu, slušala sam o tome kako to nije lako. Nema mame koja mi to na neki način nije rekla ili da sama nisam primijetila. Da je lagano imati djecu, svi bi ih onda imali po desetero. U medijima se dosta priča o manje lijepim stranama majčinstva, za moj ukus i previše. Ne znam u kakvoj okolini voditeljica živi, no ja niti u jednom trenutku nisam naišla na to "nerazumijevanje okoline". Prve koje mi uskoče su mama i svekrva, a zatim šogorice i kume; za davanje savjeta i utjehu tu su sestrične i prijateljice. A i svi ostali ljudi s kojima dolazim u kontakt imaju mnogo razumijevanja. Dakle, ta teza o osuđivanju okoline ne stoji. 

Svaka buduća majka i budući otac imaju različita očekivanja od roditeljstva. Ono što sam ja čula prije poroda jest da je dojenje bolno i iscrpljujuće, da bebe ne spavaju po noći, da puno kakaju, da imaju grčiće pa ih se treba nosati po cijele dane... Pitam se onda odakle su neke žene dobile idiličnu sliku o majčinstvu. Iz televizijskih reklama?!

Kao predstavnik očeva, gost u emisiji bio je i reper Ante Cash. Čovjek je razumno i realno govorio o roditeljstvu. Ono što mi je posebno zapelo za uho bilo je pitanje voditeljice je li mu supruga privlačna i nakon što je rodila, bez obzira na podočnjake, kilograme viška, neispavanost i umor. Odgovor  je bio jednostavan i predivan u isto vrijeme- to je njegova žena, nije se oženio za naslovnicu ili virtualnu djevojku. Još je u jednom navratu rekao da je ljubav odluka da činiš dobro onima koje voliš, pa mu nije ništa u roditeljstvu teško palo. Na to je jedna druga gošća komentirala da je on u fazi ljubavi u vezi postao otac, a ne u fazi zaljubljenosti. Neću sad pisati sve što o tom komentaru mislim (upoznavanje i komunikacija prije braka, predbračna čistoća, ukratko - sami si kompliciramo život kad ne živimo moralno), nego ću samo citirati svoju svekrvu: "Ko kaj dela, sebi dela."

O nezaobilaznoj kritici očeva mogu samo reći da bi tome trebala posvetiti cijeli jedan post. Zasad će biti dovoljno to da si same biramo muževe pod pretpostavkom da znamo za koga se udajemo (pogledaj prethodnih nekoliko rečenica).

No da se vratim na temu. Da, majčinstvo je teško. I meni je teško. Volim si tepati da sam super mama i stavljam taj hashtag na instagram, no zna se dogoditi da nemam pojma zašto beba cendra. Nakon prvih mirnih mjesec dana, beba je počela biti više budna, tražiti pažnju. Preko dana nisam ništa  stizala. Onda sam shvatila da trebam postaviti prioritete i u skladu s tim djelovati. Moji prioriteti su razmatranje, osobna molitva i bebine potrebe. Zato sam se drugačije organizirala - preko dana bila bih samo s bebom, igrala se, dojila, šetala, spavala s bebom, a navečer pospremam, peglam i kuham ručak za sljedeći dan. Zatim su krenule muke po uspavljivanju, zubići, nespavanje u kolicima. Bilo je jutara kad smo i beba i ja plakali uglas. Tako to bude kad stari čovjek umire i novi se rađa. A onda su sve češća bila jutra kad mi je beba spavala na rukama. A ja sam opet plakala. Sada uz Božju pobjedu, slušajući ih po ne znam koji put. Samo što je sad svaki stih bio moja molitva, moje slavljenje, moja zahvala, a srce ispunjeno.

I da zaključim. Zašto stvarati negativnu sliku o majčinstvu u društvu? U redu je reći da nam je teško, da nailazimo na razne probleme, da sve to nismo očekivale... Ne želim reći da treba gledati više ono poztivno ili da majčinstvo donosi mnogo više radosti od ovih teških stvari. Ne. Nego da treba na pravi način pristupiti teškoćama. Kao što je jedan svetac rekao: "Jedan od tri križa s Kalvarije moraš mudro izabrati; jer trpjeti, ili kao svetac ili kao pokajnik ili kao nesretni prokletnik potrebno je." Majčinstvo je žrtva (kao i mnoge druge stvari u životu). I prvi poriv je pobjeći ili jadikovati. No uvijek imamo oslonac u Onome koji je za nas podnio najveću žrtvu ljubavi. Vjerujem da će naša djeca biti sretnija ako i mi majke svoju žrtvu podnosimo radosna srca, bez kukanja i samosažaljenja.