Čitajući knjigu Obnova kršćanske obitelji bračnog para Sandford, koja me oduševila, radila sam natuknice za sebe i muža kako bismo mogli njihove upute primijeniti na svoju obitelj i brak. Tako sam došla na ideju da te natuknice podijelim ovdje na blogu sa svima koje zanima ova tematika kroz ciklus tekstova. Prvi tekst u nizu se odnosi na blagoslov djece, dok ću ovdje obraditi temu obnove braka.
Svatko od supružnika dolazi iz drugačije obitelji, sa svojim posebnostima i načinima funkcioniranja. To također uključuje i različitost primjera braka, primjerice roditelja, baka i djedova te brakova unutar šire obitelji. Svaki supružnik ulazi u brak s tim slikama i ima određena očekivanja od vlastitog braka, te zbog tih različitosti primjera najčešće dolazi do konfliktnih situacija u braku. No to nije tema ovoga teksta, iako je se dotiče. Više o komunikaciji između supružnika sam pisala u tekstovima Kome još treba poštovanje?! i Kako sam shvatila da je moj muž iritant (drugi tekst se odnosi na tečaj Ljubav i poštovanje). Knjige koje su suprugu i meni pomogle u komunikaciji su sljedeće: Ljubav i poštovanje, Pet jezika ljubavi, Samo za žene (Samo za muškarce) i Brak za hrabre.
Gorki korijeni
Ovaj tekst se odnosi na onaj duhovni aspekt koji stoji u pozadini bračne dinamike, što knjiga Obnova kršćanske obitelji i obrađuje. Taj duhovni aspekt izuzetno utječe na ono što se manifestira u braku. Iako možda muž i žena jako dobro razumiju kako uspješno komunicirati u braku i imaju dobru volju ophoditi se jedno prema drugome prema tim načelima, i iako se istinski ljube prema biblijskim načelima (usp. Ef 5,31), iz nekog razloga ne uspijevaju realizirati tu sliku braka koju je Gospodin zamislio. Razlog tomu može biti duhovne prirode i to u nečemu što se naziva “gorkim korijenom”.
Što uopće znači pojam “gorki korijen”? Sveti Pavao u Poslanici Hebrejima kaže da gorki korijen ako proklija unosi zabunu i donosi zarazu (usp Heb 13,15). Bračni par Sandford objašnjava taj pojam na sljedeći način:
“Djeca, budući da su malena i odana, a još nisu upoznala umijeće opraštanja, imaju vrlo malo mogućnosti izraziti ljutnju, priznati zamjeranje ili postići oproštenje. Zbog toga su često ranjavana djeca u napasti stvoriti nesvjesne zaboravljene obrasce očekivanja. No, što je još daleko gore i pogubnije, u napasti su stvoriti negativne sudove koji djeluju kao sjemenje koje će s vremenom donijeti svoje plodove.” (Obnova kršćanske obitelji, 211-212)
Dakle, u duhovnoj stvarnosti naša osuda ili nepraštanje podrazumijeva određene posljedice. Božji zakon kaže “Ne sudite da ne budete suđeni. Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.” (Mt 7,1-2). Pojednostavljeno gledano, može se reći da postajemo ono što osuđujemo. Kad je ta osuda donesena u dječjoj dobi na nesvjesnoj razini, ona više utječe na formiranje našeg unutarnjeg stava prema braku i očekivanja koja imamo od braka.
U samoj knjizi Obnova kršćanske obitelji, u 11. poglavlju pod naslovom Dopiranje do korijena gorčine, možete pronaći primjere gorkih korijena i njihovih posljedica, te djelovanje supružnika Sandford kao dušebrižnika u procesu iscjeljenja i obnove braka.
Koraci za obnovu braka
Ono što supružnici sami konkretno sami mogu učiniti kako bi izliječili svoje gorke korijene na području braka podijelila sam u nekoliko koraka, koje sam uobličila i prema saznanjima iz knjige Oslobođeni autora Neala Lozana.
Kao prvi korak supružnici pojedinačno trebaju popisati sve one krive slika braka koje su mogli dobiti iz svoje okoline kao i ono što osuđuju u drugim brakovima. Na primjer, supruga obavlja sve kućanske poslove, dok suprug ne pomaže u tome, bračne svađe, možda čak i višegodišnje, razvod braka, neopraštanje, omalovažavanje žene ili muža u braku, uplitanje roditelja supružnika u brak... Pritom bračni par zajednički prolazi popis i procjenjuje utječu li te krive slike braka na njihov brak i u kojoj mjeri. Pritom se ne treba zamarati onime što ne znamo ili pretjeranom introspekcijom, jer nam za spasenje nije potrebno točno određeno znanje. “Mi se međutim spašavamo po Gospodinu Isusu Kristu. Trebamo biti otvoreni slušanju do one mjere do koje On želi da shvatimo postupak spasenja i uzrastemo do zrelosti.” (Obnova kršćanske obitelji, 229-230). Kod ovog koraka je važno da se svaki supružnik pokaje za poznatu osudu drugih brakova, čak i ako je to učinio kao dijete. Također bi to bilo dobro prvom prilikom ispovijediti.
U drugom koraku svaki od supružnika pojedinačno i naglas oprašta u Ime Isusovo osobama koje su utjecale na njegovu krivu sliku braka njihovo ponašanje koje je osudio, i to sve uz pomoć gore navedenog popisa. Opraštanje je veoma važno, jer smo i mi sami primili Božje milosrđe potpuno nezasluženo. Isusove riječi u vezi toga veoma su snažne: “Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka” (Mt 6, 15) i “Tada pristupi k njemu Petar i reče: `Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?` Kaže mu Isus: `Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.`” (Mt 18,21-22). Osim toga, i molitva Oče naš nas podsjeća na važnost opraštanja.
Ne treba se zavaravati da će opraštanje kao jedan od koraka iscjeljenja izbirisati ili promijeniti naša sjećanja na događaje zbog kojih smo donijeli krive sudove. Neal Lozano u knjizi Oslobođeni to ovako objašnjava: “Znamo da smo oprostili kada shvatimo da je osoba koja nas je povrijedila zapravo izvor blagoslova. Bog nam daje dar zahvalnosti.” (Oslobođeni, 89) To potvrđuje i bračni par Sandford govoreći o unutarnjem ozdravljenju općenito: “Ozdravljenje je preobrazba uma i srca (usp. Rim 12,2) koja nam pomaže da se nečega sjećamo upravo onako kako je bilo, ali je pritom naš stav o toj stvari promijenjen. Ono što nas je nekada satiralo, sada postaje blagoslov.” (Obnova kršćanske obitelji, 231)
Također je potrebno oprostiti sebi osudu svojih bližnjih i njihovog ponašanja, kao i oprostiti Bogu što je dopustio da se to dogodi (ako imamo tendenciju kriviti Boga za loše stvari u životu).
Treći korak podrazumijeva odricanje od takvog ponašanja u Ime Isusovo, ako smo ga mi ili naš supružnik primijetili u našem braku. To također izričemo naglas. Možda je ovo prava prilika za objašnjenje zašto je važno to izgovoriti naglas. Neal Lozano kaže da naše riječi “posjeduju moć, one otkrivaju srce. One razotkrivaju neodlučnost, izazivaju je i poražavaju” (Oslobođeni, 97). Čim naglas izgovorimo neku odluku, prepoznati ćemo svoju neodlučnost, te postoji velika vjerojatnost da ćemo uspjeti u svojoj odluci. Kad se radi o odricanju ili opraštanju u Ime Isusovo Lozano ukazuje da se tu radi o velikoj povlastici, jer govorimo u jedinstvu s Gospodnjim Duhom i te riječi imaju snagu ostvariti svoje značenje (usp. Oslobođeni, 97). I sam Isus je poznavao snagu izgovorene riječi, jer je jednostavnom zapovijeđu izgonio zloduhe, liječio bolesne, uskrisivao mrtve i umirivao more (usp. Oslobođeni, 98). Dakle, neka vam ne bude neugodno ispred svoga supružnika izgovarati sve to. Može biti malo nelagodno. No, što je to u usporedbi s onom slobodnom koju možete zadobiti?!
U četvrtom koraku molimo da nas Kristova Krv opere kao muža i ženu, da se sve krive slike braka slome na nama i da se ne prenesu na sljedeći naraštaj, te da nas Duh Sveti promijeni, kako bismo imali brak po Božjoj zamisli.
U posljednjem petom koraku zahvaljujemo Bogu što nas iscjeljuje, što “čupa” naše gorke korijene i blagoslivlja naš brak. Također je neizostavno moliti Gospodina da bračnom paru da jakost i milost da čine zadovoljštinu (npr. post) za ponašanja koja su kod drugih osudili, te da doista to i učine.
Ovo nisu neke magične formule, kao što to nije niti blagoslivljanje djeteta. No potrebno je osvijestiti odakle proizlaze poteškoće na koje nailazimo, potrebno nam je imenovati ih te riječima dopustiti Bogu da uđe u ta područja i iscijeli ih. To ne činimo da bi Bog mogao djelovati, nego da bismo se mi sami otvorili Njegovu djelovanju. Kada prođemo jednom ove korake, biti će nam lakše boriti se s našim ustaljenim načinima razmišljanja i djelovanja te našim krivim očekivanjima u braku. Na ovaj način dopuštamo Gospodinu Isusu da zavlada našim brakom. Ove korake možete kao supružnici ili svatko za sebe ponovno proći kad god osjetite potrebu za tim, s nekim drugim popisom, ako se sjetite još nekih gorkih korijena ili osuda.
Umjesto zaključka
Na kraju želim još iznijeti kako bračni par Sandford objašnjava ovu obnovu braka. Namjerno nisam napisala “iscjeljenje”, odnosno “ozdravljenje” braka, izraze koje sam u tekstu koristila te koje i sami autori često u knjizi upotrebljavaju. Sandfordi kažu da zapravo ne postoji ozdravljenje unutarnjeg čovjeka, već se radi o obraćenju osobe, usmrćivanju sebe grijehu (usp. Rim 6, 11) i novom životu na koji nas Krist poziva:
“Krist nas nije došao `popraviti`. Nije nas došao učiniti boljim ljudima. [...] On želi ljude koji su umrli sebi, kako bi po nama mogao zasjati život Kristov (usp. Gal 2,16-21; Fil 3,9). On ne želi `popraviti` našu pravednost, već je usmrtiti, kako bismo se mogli zaogrnuti Njegovom pravednošću (usp. 1Kor 1,26-31; 15,47-49; Gal 2-3). Bolji ljudi ne postajemo ozdravljenjem onih dijelova koji su u nama bili ranjeni, kako bismo mogli bolje funkcionirati, već umirući sebi, kako bi se u nama i po nama očitovala pravednost Njegova.” (Obnova kršćanske obitelji, 227-228)
Važno je uvijek na umu imati Kristov poziv na obraćenje i Njegovu pobjedu nad grijehom smrću na križu i slavnim uskrsnućem. Dopuštajući Kristu da zavlada u tvom braku, ne postaješ boljim čovjekom, boljom ženom i boljim supružnikom, već postaješ novim čovjekom prema Kristovu liku. To je potrebno kako bi tvoj brak bio obnovljen. A onda će i sama komunikacija u braku s početka ovoga teksta biti mnogo lakša, biti ćeš spremnija na sliku braka po Božjem naumu.
Možda ti se ovaj poduži tekst čini kao nekakav kršćanski self-help. Možda te smeta hrpa linkova i citata. Možda pola toga ne razumiješ i nisi se susrela s time. Možda si čula za nešto od toga, ali ti se nikako ne sviđa to “unutarnje ozdravljenje”... Nema veze. Ohrabrujem te da se odlučiš predati svoj brak Kristu i da tražiš vodstvo Duha Svetoga u koracima prema slobodi. A On će te voditi tempom koji ti najbolje odgovara :)
”Kršćanska se obitelj stoga nikada ne treba bojati raskrinkana zla i osude koja slijedi nakon toga jer je upravo taj trenutak - trenutak oslobođenja.” (Obnova kršćanske obitelji, 226).
