Uskrs je prošao, ali još uvijek ga slavimo u Uskrsnoj osmini. Zato vas potičem da odvojite barem 15-ak minuta za razmatranje događaja uskrsnuća, te donosim dio jedne svoje meditacije, koju sami možete nastaviti.
Uskrs je prošao, ali još uvijek ga slavimo u Uskrsnoj osmini. Što znači da danas jedemo meso :-) A u moru zečića, piceka, pisanica, šunke i francuske ne trebamo zaboraviti na stvarni razlog slavlja. Zato vas potičem da odvojite barem 15-ak minuta za meditaciju događaja Uskrsnuća.
Neki tekstovi koje možemo koristiti za razmatranje su sljedeći: Isusovo ukazanje dvojici učenika na putu u Emaus (Lk 24, 13- 35), Isusovo ukazanje Mariji Magdaleni (Mk 16, 1-11 ili Iv 20, 11-18), Petar i Ivan na praznom Isusovom grobu (Iv 20, 1-10), Isusovo ukazanje nevjernom Tomi (Iv 20, 24-29), ukazanje na Tiberijadskom jezeru (Iv 21, 1-14).
Sveti Ignacije u svojim Duhovnim vježbama kaže da se Isus prvo ukazao svojoj majci, iako to Sveto pismo ne spominje. No razumno je u to vjerovati. Stoga donosim dio jedne svoje meditacije, koju sami možete nastaviti.
Ona bdije. Moli psalme. Na koljenima je.
Nema njezinog sina. Ali još kao da je tu. Kao da su ga jučer slavili kod ulaska u Jeruzalem...
Svi su se uplašili. Apostoli se skrivaju. Ne izlažu se. Žene tuguju. Ne mogu prežaliti svoga Učitelja. Rekle su da će ujutro otići pomazati tijelo, kad prođe Pasha. Tko će im maknuti kamen s groba? To je samo izlika da ga još jednom vide.
Ali treba dalje djelovati. Treba učenike ohrabriti.
Ona zna da ovo nije kraj. Trebaju se pokajati za svoje grijehe i tražiti Očevu milost. Trebaju se sjetiti svega što je Isus govorio i tako djelovati.
Ona ne razumije što sad, ali moli. Opet je u neznanju. I opet je pod križem rekla Tvoja sam sluškinja. Neka mi bude po tvojoj volji. I opet sada to govori. Zna da se treba predati u volju Očevu više nego ikada prije. Zna da je njezin Fiat bio prvi put isti kao i sada, da vrijedi i sada.
Svi misle da se slama od boli. Da se skriva. Ali ona moli. Moli kako je Isus molio. Sjeća se njegovih čudesa - ozdravljenja, oslobođenja - tumačenja Pisma, prispodoba...
Zna da još nije gotovo. Ne zna što će se dogoditi, ali zna da nije gotovo. Treba vjerovati. A njezina vjera je jača nego ikada prije.
Petar i ostali misle da je to njezin obrambeni mehanizam. Jedino ju Ivan ozbiljno shvaća i razmišlja o njezinim poticajima. On je otvoren. On je stajao pod križem.
Ne razumije ni sama kako, ali zna da ima mir. Bez obzira na to što je slike muke i raspeća progone. Da, proživljava sve još jednom. Osjećaji su tu. Najgore je od svega bilo kad su Isusa skinuli s križa i položili joj ga u krilo. Prošli su joj kroz glavu svi trenuci kad ga je držala u krilu, od rođenja, preko djetinjstva, kad ga je grlila kao dječaka, mladića i odraslog čovjeka.
Kao da ga opet grli. Kao da je to stvarno. Nekako je drugačije. Valjda zato što nije tu.
Ali tu je!
To je On!
Sigurno je zaspala ili joj se od umora priviđa.
Majko, Ja sam!
Čudi se.
Bogu ništa nije nemoguće.
Još jedan zagrljaj.
I opet je samo u svojoj sobi.
Zora polako sviće.
Marija izlazi iz sobe. Pita gdje su druge žene.
Izašle su s miomirisima. Samo da ne spomene Isusovo ime.
Vratiti će se one i neće ništa napraviti.
Živ je!
Znaš li što to znači za tvoj život?
Nema komentara:
Objavi komentar